Joe Cocker!

Joe Cocker Njegov divni drugi album dovoljan je dokaz da mašta koja je transformirala pjesmu tako čvrsto u našim umovima kao što je 'With a Little Help From My Friends' nije ostala bez posla niti je upala u zamku 'stilizacije'.

Joe, njegov Grease Band i njihovi prijatelji — koji zajedno čine jedan od najjačih rhythm and blues bendova izvan studija Motown — počinju odozdo prema gore u rearanžiranju materijala poznatog poput “Dear Landlord” ili “She Came In Through” kupaonski prozor.” Nije stvar u 'poboljšanju' pjesama, već u njihovom uklanjanju iz njihovog izvornog zvuka i koncepcije do te mjere da ostanu odlična glazba i još uvijek ne podsjećaju slušatelja na originalne verzije. Osjećaj koji dobijete slušajući, recimo, Arethinu verziju pjesme “The Weight” — “Vau, mora da su stvarno bili dostizanje on that one” — ne događa se kad Joe i njegov bend stvaraju glazbu.



Ne može baš svatko izvesti rečenice poput onih, iz 'Bird on the Wire' Leonarda Cohena: 'Kao ptica na žici... pokušat ću, na svoj način, biti slobodan.' Kad je Joe pjeva, te se riječi čine bezvremenskim poput mudrosti bluesa.

Ako sam Cocker počinje zvučati kao majstor, iznenadio je i njegov bend. Njihov uvod u “She Came in Through the Bathroom Window” zvuči kao da debeli čovjek rascijepi svoje hlače — a onda Cocker upadne kao da se poskliznuo na komadu sapuna. Sama pjesma ima onaj smiješni cirkuski zvuk Dylanove 'Can You Please Crawl Out Your Window'. A možda to i nije slučajnost.

Bilo bi zabavno čuti Cockera kako eksperimentira s različitim vrstama pomoćnih grupa. Iako svakako postoje granice onoga što može učiniti, one su dovoljno široke da ga održe dugo, dugo. Ograničenja ili ne, ono što je posebno kod Joea Cockera je to što ga je jako zabavno slušati, jer se zabavlja — na pozornici, mahnito prebirući po svojoj fantomskoj gitari ili snimajući, dopuštajući vlastitim ekscesima da izraze njegove prave emocije — potpuno je zarazna.