Creedence Clearwater Revival

U tekstu uz njihov album, Ralph Gleason navodi: ' Creedence Clearwater Revival je izvrstan primjer treće generacije bendova iz San Francisca.” Stvarno više poput treće razine — iza zrakoplova, mrtvaca, živog srebra, grožđa i svih ostalih. Jedina svijetla točka u grupi je John Fogerty, koji svira glavnu gitaru i vokal. On je pjevač bolji od prosjeka (zaista uvjerljiv u pjesmi 'Devedeset devet i pol') Wilsona Picketta i zanimljiv gitarist. Ali ovdje nema ničeg drugog. Bubnjar je monoton, bas linije se ponavljaju, a ritam gitara se jedva čuje.

Fogerty ne može sam nositi teret, a kad krene, kao u dva ili tri spota na “Suzie Q.”, njihovom “velikom” broju (preko osam minuta), nema nadopunu od ostalih članova grupe. On nije Albert King, ali ponekad dobro svira gitaru. Njegovo pjevanje na “Devedeset devet i pol” je prekrasno. Ali čak i na toj pjesmi, kad god je zaustavljena između rifova, nemaštovito bubnjanje je ubije. Cijela ploča je nemaštovita, loše producirana i veliko rasipanje talenta Johna Fogertyja.



“I Put A Spell On You” samo površno podsjeća na verziju Alana Pricea, ali možda je nepravedno uspoređivati ​​ih s nekim tako uglađenim i dobro etabliranim. Čak i Eric Burdon baca težu 'čaroliju'.

'Radije bih čuo starca kako kašlje nego slušao njihovu (CCR-ovu) ritam sekciju', kaže jazzman iz San Francisca Paul deBarros.

Ali Fogertyjeva se svestranost i dalje provlači. Čak se javlja s malo povratnih informacija poput Jeffa Becka o “Portervilleu”. On je zapravo jedina iskupljujuća kvaliteta na ploči, a čak se i on zakopava ispod osrednjih nearanžmana i neinventivnosti ostalih članova grupe.

Čuo sam ih osobno (svirali su besplatno jednog dana u kampusu na Berkeleyu), i zvučali su mnogo bolje nego na svom albumu. Trebali bi izdati “Ninety-Nine and a Half” kao singl: mislim da bi rastrgao publiku među Top-40 i prodao milijun. Fogerty je gas, ali Revival Creedence Clearwatera možda nije vrijedan toga.